Trebam li se registrirati ako samo isporučujem preprodavačima?

Isporuka preprodavačima ne mijenja obvezu registracije

Tko isporučuje samo preprodavačima, time se automatski ne oslobađa od registracije u registru proizvođača. Obaveza registracije naime se odnosi na stranu koja pakiranje prvi put stavlja na tržište države članice, a ne na pitanje tko je krajnji kupac. Vlasnik marke, internetska trgovina ili uvoznik koji isporučuje pakirane proizvode trgovinama na malo, distributerima ili maloprodajcima, tim činom stavlja to pakiranje prvi put u promet i u načelu podliježe istoj obavezi registracije kao strana koja prodaje izravno potrošačima.

Ono što se doista razlikuje kod isključivo B2B isporuke je obaveza imenovanja ovlaštenog predstavnika u zemlji gdje nema sjedišta. Ta je obaveza povezana s prodajom na daljinu krajnjim korisnicima. Preprodavač nije krajnji korisnik, pa B2B isporuka kao takva ne utječe na tu specifičnu rutu. To ne isključuje da registracija u registru proizvođača zemlje u kojoj se pakiranje prvi put isporučuje ostaje obavezna — čak i kada je ta isporuka usmjerena poslovnom subjektu umjesto potrošaču.

Što kažu članak 44 i nacionalni registri

Ovaj zaključak proizlazi iz članka 44. Uredbe (EU) 2025/40, koja registraciju povezuje sa stavljenjem pakiranja prvi put na tržište države članice, bez obzira na vrstu kupca; članak 45 zasebno regulira ovlaštenog predstavnika pri prodaji na daljinu krajnjim korisnicima. Kako registracija u praksi funkcionira razlikuje se ovisno o zemlji. U Nizozemskoj vrijedi prag od 50.000 kilograma pakiranja godišnje na nizozemskom tržištu kod Vpacka, ispod kojeg registracija još nije obavezna — očekuje se da će taj prag nestati čim stupi na snagu PPWR-ov registar proizvođača, najranije 12. kolovoza 2027. U Njemačkoj LUCID nema nikakav prag: registracija je obavezna od prvog pakiranja, čak i kod isključivo isporuke preprodavačima. Za Belgiju, Francusku i Austriju nacionalni registri na ovoj točki još nisu provjeravani.