Kada trebam ovlaštenog predstavnika u drugoj EU-zemlji?

Kod prodaje na daljinu u zemlju gdje niste smješteni

Ovlašteni predstavnik je potreban čim pakirani proizvodi kroz prodaju na daljinu — razmislite na internetsku prodavaocu — stignu krajnjim korisnicima u členici EU-a gdje odgovorna strana sama nije smještena. To je jezgra članka 45 Uredbe (EU) 2025/40: tko na taj način isporučuje, u toj zemlji pisano imenuje predstavnika koji preuzima obveze iz uredbe u ime isporučitelja.

Ovdje se ne radi o dobrovoljnom izboru na temelju prometa ili količine: obveza je vezana uz činjenicu da se isporučuje u zemlju gdje niste smješteni, nije vezana na granicu. To znači i da ovlašteni predstavnik može biti potreban u zemlji gdje vlastiti nacionalni prag registracije još nije dosegnut. Primjer: tko u Nizozemskoj ostane ispod praga Verpacta od 50.000 kg godišnje, može i dalje trebati predstavnika u Njemačkoj čim se tamo isporučuje prodajom na daljinu, jer Njemačka u sustavu LUCID nema donje granice — registracija vrijedi tamo već od prvoga paketa. Predstavnik zatim obično uređuje i registraciju u registru proizvođača te zemlje, što je sama po sebi posebna obveza.

Gdje je to u uredbi: članak 45 i 44

Članak 45 Uredbe (EU) 2025/40 utvrđuje obvezu pisanoga mandata za ovlaštenog predstavnika u slučajevima prodaje na daljinu krajnjim korisnicima u članici gdje niste smješteni. Ta obveza je odvojena od, ali povezana s, obvezom registracije po zemlji iz članka 44: pakiranja neregistriranog proizvođača ne smiju se stavljati u promet, a ovlašteni predstavnik često je osoba koja tu registraciju uređuje u ime isporučitelja. Budući da je PPWR uredba, članak 45 izravno i jednako vrijedi u svakoj članici — nacionalni registri i njihove granice međusobno se razlikuju.